Kada uživate u vožnji na pijesku, blatu i snijegu; nosite i gurate bicikl kilometrima; vozite preko kamenitih i za pješake teških staza onda se možete nazvati mountain bike ekstremom! Ekstremni uslovi vožnje povećavaju vjerovatnoću od povreda, stoga moramo biti krajnje racionalni u procjeni mogućnosti. Uske i kamenite planinarske staze nisu uređene za prolazak biciklom, a oštro kamenje može biti pogubno za srednji pogon, zadnji mjenjač i sl.- time i naš novčanik! U tom slučaju, prenosimo bicikl preko teških dionica da bi izbjegli nepotreban rizik od teških kvarova i povreda. 

Na mekanim podlogama poput pijeska, snijega i blata gume trebaju biti nešto slabije napumpane. Za snijeg i led postoje posebne gume (ekserice), dok se za pijesak koriste nešto šire gume. Za ovakve vožnje uslov je potpuno vladanje standardnim brdsko – biciklističkim vozačkim tehnikama. Pravac je uvijek teže kontrolisati nego obično, na mekim podlogama ga kontrolišemo prenosom težine i «uvrtanjem» ramena i kukova, izbjegavajući puno krivudanja prednjim točkom. Kada to ipak uradimo radi male korekcije putanje, prenosimo težinu nazad da se prednji točak ne bi zabio u podlogu. 

Biramo niski prenos radi rezerve snage i izvlačenja kada se zaglavimo. Pedaliranje je «mekano» sa ravnomjernim i kontinuiranim prenosom snage – bez skokova i trzaja. Držimo se tragova, ukoliko postoje, onih koji su prošli prije nas. Brzina je ovdje naš prijatelj - kako bi preko takvih podloga bicikl «plivao» a ne zabijao se u nju. Oprez kod strmih blatnjavih spustova, kočnice (ukoliko nisu disk) bi mogle potpuno zakazati!